Požega :: Moja Požega - Požeška Online Zajednica

Mnogi zdravstveni poremećaji odražavaju se na hranu, jedenje i težinu, no termin "poremećaji prehrane" u svakodnevnom razgovoru označava anoreksiju, bulimiju i poremećaj prejedanja. Svi su poremećaji prehrane dijelom, a možda i u temelju, psihijatrijske prirode.

Ono što navodi osobu na štetne postupke vezane uz prehranu jesu tjeskoba ili depresija, povezane s nezadovoljstvom vlastitim izgledom ili samim sobom u cjelini. Pogled na vlastito tijelo izaziva neugodne osjećaje, koje osoba nastoji ublažiti određenim zahvatima u prehrani ili općenito promjenom tjelesne težine.

Anoreksija - odsutnost apetita

Anoreksija nervoza poremećaj je kod kojeg osoba psihički pati zbog osjećaja da je predebela te je opsjednuta potrebom da smanji tjelesnu težinu. Da olakša sebi psihičku bol, uvodi režim prehrane u cilju mršavljenja i stjecanja osjećaja kontrole nad vlastitim tijelom.
Osnovna obilježja poremećaja su tjeskoba, koja proizlazi iz nezadovoljstva vlastitim izgledom (katkad i vlastitom osobnošću općenito), i nesposobnost uviđanja napretka u mršavljenju.
Riječ anoreksija dolazi od grčkog an (bez) i orexis (apetit), dakle znači "odsutnost apetita". Često počinje kao reakcija na neuspjeh, primjerice odbijanje u ljubavi, prekid ljubavne veze, ismijavanje u društvu ili primjedbu bliske osobe da bi bilo dobro smršaviti. Osoba se tada baca na dijetu i slijedi strože režime prehrane od svojih vršnjakinja. Kad su ostale već prekinule dijetu, anoreksična osoba, poticana tjeskobom, nastavlja dalje. Ljudi joj govore da je mršava i ona u tome uživa, no intimno i dalje smatra da bi trebala izgubiti još kilograma. Glad ublažava tako da pije velike količine vode, a moguće je i da se opsesivno bavi tjelovježbom.
Osim samog mršavljenja, anoreksija vodi i do drugih posljedica. Organizam postaje manje otporan na zaraze i na želučane tegobe te osjetljiviji na hladnoću. Može doći do izostanka mjesečnice, opadanja kose, sušenja i diskoloracije kože. Na psihičkom planu javlja se depresija (ako nije već postojala uoči nastupa anoreksije) i negacija problema. Unatoč očiglednoj mršavosti, osoba se doživljava debelom i smatra da ne čini ništa nenormalno time što si uskraćuje hranu.
 
Dijagnoza i liječenje - Anoreksiju nervozu teško je dijagnosticirati, jer pacijent tipično skriva i niječe svoju bolest. Rijetko će sam potražiti pomoć, jer gubitak težine i ne doživljava kao problem, nego kao cilj. Obično se liječniku obraća na pritisak okoline, i to kad se pojave komplikacije poput izostanka menstruacije i želučanih smetnji.
Prvi cilj tretmana je povratak tjelesne težine na normalu pravilnom prehranom i pod kontrolom liječnika. Tjelesni oporavak povlači za sobom poboljšanje u nekim psihološkim aspektima, poput ispravnijeg doživljaja tjelesne težine i figure.
No, liječenje mora ići mnogo dalje od povratka težine. Uz pravilnu prehranu, osoba se mora podvrgnuti psihijatrijskom tretmanu. Moguće je primijeniti antidepresive s anksiolitičkim djelovanjem, koji ublažavaju osjećaj nezadovoljstva i tjeskobe zbog vlastitog izgleda, što i jest neposredni motiv za gladovanje i mršavljenje.
Kad se tjelesno stanje poboljša, tretman se usredotočuje na misli, osjećaje i ponašanje koji su poticali ili pospješivali poremećaj. Cilj je pacijentu povisiti samopoštovanje, navesti ga da bolje vrednuje samoga sebe i da se pomiri sa svojim tijelom.

Bulimija - glad kao u bika

Bulimija znači "bikova glad" i dolazi od grčkih riječi bous (bik) i limos (glad). Za osobe koje pate od bulimije, hrana je ugodna i autodestruktivna droga. Bulimija nervoza je bolest koja se najčešće javlja u djevojaka u kasnijoj adolescenciji ili u mlađoj odrasloj dobi, a rijetko se javlja u muškaraca. Obilježavaju je epizode prejedanja - uzimanje velikih količina hrane u kratkom vremenu. U ozbiljnijim slučajevima osoba može proždrijeti goleme količine hrane, obično ugljikohidrata. Namirnice bogate ugljikohidratima sadrže tvar triptofan, koja se u tijelu pretvara u serotonin, kemijski spoj koji donosi osjećaj spokoja i zadovoljstva. Tako su mnoge osobe s manjkom serotonina ovisne o ugljikohidratima, konkretno o raznovrsnim slatkišima, pekarskim proizvodima i tjestenini.

Da bi spriječila nepoželjnu posljedicu prejedanja - dobivanje na težini - osoba povremeno ograničava unos hrane i povraća, uzima laksative ili pretjerano vježba. Prejedanje je obično praćeno osjećajima tjeskobe, tuge i krivnje. Neke osobe prejedaju se nekoliko puta tijekom dana, a svaki put nakon što se zasite, pribjegavaju povraćanju. Kad ga "uhvati" prejedanje, oboljeli može konzumirati 5000 kalorija dnevno, a zabilježeni su slučajevi i do 25.000 kalorija u jednom danu. Iznimno je moguća i smrt od akutnog širenja jednjaka.
Kod nekih oboljelih žudnja za hranom toliko je snažna da osoba prekapa po kantama za smeće u potrazi za hranom ili krade s polica u trgovini, samo da zadovolji potrebu. Oboljeli doživljava svoje potrebe bolesnim i gnjusnim te ih drži u tajnosti.
U 70 posto slučajeva poremećaj je praćen anoreksijom, a u 30 posto se očituje kao čista bulimija. Temeljna je razlika u tome što kod kombinirane bulimije i anoreksije ne postoji samo ovisnost o namirnicama, nego i izraženo odbijanje hrane, uz povremeno prejedanje. Smrtnost je kod bulimije veća nego u anoreksije, i to zbog medicinskih komplikacija izazvanih prejedanjem, povraćanjem i uporabom laksativa.

Dijagnoza i liječenje - Znaci koji mogu upućivati na bulimični poremećaj uključuju brzo dizanje od stola nakon jela i odlazak iz prostorije za objedovanje. Osoba najčešće izaziva povraćanje gurajući dva prsta desne ruke niz grlo, a taj postupak obično ostavlja kroničan plik na prstima tik ispod zgloba, gdje prsti taru o gornje zube. Ponavljajuće povraćanje dovodi i do oticanja žlijezda slinovnica, što se očituje kao meka nabreknuća na podnožju ušiju ili tik ispod podbratka. Traje li poremećaj nekoliko godina, nabreknuća postaju tvrda i trajna.

Iako skrivanje i nijekanje bolesti kompliciraju dijagnozu bulimije, postoji nekoliko temeljnih kriterija za utvrđivanje bolesti:

• Česte epizode prekomjerna uzimanja hrane. Pacijent svaka dva sata jede više nego što bi normalnoj osobi bilo dovoljno.
• Odsutnost kontrole prilikom takve epizode ili nesposobnost odolijevanja potrebi za hranom.
• Kompenzacijski mehanizam usmjeren na izbjegavanje debljanja - namjerno povraćanje, uporaba sredstava za čišćenje ili pretjerivanje u tjelovježbi.
• Pretjerivanje u jelu i kompenzacijske mjere moraju se događati barem dva puta tjedno tijekom tri mjeseca.

Medicinske i psihološke komplikacije - Komplikacije je kod bulimije obično moguće izbjeći uz pomoć multidisciplinarnog tretmana, koji sadrži slične komponente kao i tretman protiv anoreksije. Može ga provoditi liječnik, psihijatar, ili u nekim slučajevima klinički psiholog. Primarni cilj tretmana jest zadovoljavanje tjelesnih i psiholoških potreba pacijenta. Konačni je cilj da osoba razvije toleranciju prema svom tjelesnom izgledu i ostalim osobinama te da uzmogne voditi zdrav i uravnotežen osjećajni život. S prikladnim tretmanom, većina se osoba prilično dobro oporavi ili se potpuno otarasi poremećaja.

Uzroci poremećaja prehrane

Zasad nije utvrđen jedan isključivi uzrok anoreksije ili bulimije nervoze, no istraživanja su upozorila na neke biološke i psihološke čimbenike. Postoje naznake da se poremećaji rađaju u hipotalamusu, dijelu mozga koji detektira opasnosti po organizam te regulira stresnu reakciju organizma. Moguće je da kod anoreksije i drugih poremećaja prehrane hipotalamus pogrešno detektira građu tijela i težinu kao opasnost te potiče lučenje stresnih hormona, koji izazivaju tjeskobu. U tom slučaju, osoba se od tjeskobe "liječi" gladovanjem i mršavljenjem.

U aktivaciji anoreksije i bulimije sudjeluju i životne okolnosti, uključujući odnose u obitelji i okolini te kulturne utjecaje. Jedan od stresova koji mogu potaknuti nastanak anoreksije ili bulimije može biti obiteljski ili društveni pritisak. Potonji se najčešće provodi kroz medije ili oglašavanje, u kojima se kao jedini prihvatljiv izgled promiče vitkost.
"Industrija je odabrala vitkost kao ideal zato što su mnogo veće mogućnosti zarade od prodaje preparata i tretmana za mršavljenje nego od prodaje hrane", ocjenjuje prof. Joachim Dorfner s Instituta za prehrambene poremećaje u Nürnbergu.

Komentari (1)

klicka said:

Zastrašujuće! Bolest koja napada iznutra, rekla bih ,jedeš sam sebe!

14,Studeni, 2008